U tekstu o Jordanu sam spomenuo zapadnjačke medije i kako nam serviraju svašta o Bliskom istoku što nema mnogo zajedničkih točaka s istinom. Zbog toga sam se odlučio zaokrenuti za 180 stupnjeva i pisati o gradu o kojem zapadnjački mediji također serviraju svašta, ali apsolutno istinito.
Iako mnogima prva pomisao na Vegas, s opravdanim razlogom, uključuje kasina, stripklubove, alkohol ili zabavu, mene Vegas primarno asocira na nešto drugo. Nikad neću zaboraviti svoj prvi izlet u Vegas i prvi doticaj s klimom koja tamo prevladava. U autu sam proveo prethodnih 7 sati, klima je radila na ugodnih 21-22 stupnja. Kad sam otvorio vrata, dočekalo me paklenih 40+ stupnjeva i gotovo automatski je znoj počeo probijati. Naravno, kad je u Hrvatskoj toliko vruće, samo se čeka neki vjetrić da puhne i malo osvježi te je ta moja želja i u Vegasu bila uslišana, ali s totalnim kontraefektom. Vjetar u takvoj pustinjskoj klimi se ponaša kao fen koji bi ti netko stavio pored glave i počeo njime puhati. Nimalo osvježavajuće.
U Vegasu se, u principu, nema što vidjeti. Sve svoje adute bacaju u zabavu i doživljaje, a zato se mora otići na slavni Strip, sedamkilometarski dio Las Vegas Boulevarda gdje se nalaze najpoznatije kockarnice, hoteli i restorani, uglavnom bez prevelike razlike među njima. Šetnja Vegasom po danu nije preporučljiva, stoga sam svoje dane uglavnom provodio u kasinu, na bazenu ili spavajući. Strip nije bio “mrtav”, ali nije bio ni blizu onoga što je postajao preko noći.
Kasina. Uh, moja novootkrivena ljubav koju sam spoznao prilikom svog boravka u ovom gradu. Prvo što se u kasinu primijeti je da 90% ljudi su penzioneri. Zvuči nevjerojatno, ali ljubav s kojom oni udaraju te automate te totalno odsustvo nerviranja je zadivljujuće. Ja sam dao sam šansu ruletu i automatima, čak sam par puta bacio kockice u Crapsu. Ali ništa od toga mi nije dizalo adrenalin kao BlackJack. Pravila su jednostavna, imaj zbroj karata bliže broju 21 od dealera. Imaš, dobivaš; nemaš, gubiš. Nekoliko aspekata je činilo kockanje zabavnim i svaki se savršeno dopunjavao s ostalima. Prvi je onaj najočitiji, kada određena količina novca ovisi o sljedećoj okrenutoj karti koja se otvara u sljedećoj sekundi. Drugi je onaj socijalni, kada sjediš za stolom s pet nepoznatih ljudi, ali se družite kao da se znate cijeli život. Navijate međusobno, bodrite se, najčešće nagovarate na rizike kakve sami nikad ne bi napravili. Ali takvi rizici golicaju maštu, a kad te drugih 5 ljudi nagovara na to, tko sam ja da idem protiv njih. I treći, zgodna hostesa donosi besplatno piće čim vidi da ti je čaša prazna. A kako se čaše prazne, čak i rizici iz prethodnih rečenica se čine sve bolji i isplativiji.
Moja iskustva s BlackJackom variraju od jednog kraja skale do drugog. Dva puta sam prosjedio cijeli dan za stolom. Dan bi proletio kao sekunda jer, uz sve zabavno što sam naveo, sam i dobivao. Dva puta sam išao u, za hrvatske pojmove, zaista velike pluseve. I onda bi došla noć i izlazak van, kada bi nastali problemi. U mom posljednjem izlasku u Vegasu (zasad) sam došao u kasino s frendicom i počeli smo tražiti stol gdje bismo mogli sjesti. I taman, jedan stol prazan, lijepa dealerica. Ja pun para, osim dobitka koji sam uzeo tijekom dana sam ponio i dolare za koje je već bilo predviđeno da ću ih potrošiti u kasinu. Dolazim za njen stol, šmekerski sjedam i krećemo s igrom. Nije mi dugo trebalo da shvatim zašto je stol prazan. Žena me je oderala kao bez duše, bez ijedne riječi, ijednog osmijeha, mislim da me pogledala dva ili tri puta. Na moje pitanje ima li ona uopće dušu, odgovorila mi je slijeganjem ramenima. Nisam mjerio vrijeme, ali mislim da mi nije trebalo više od sedam minuta da joj ostavim lijepu hrvatsku plaću, svoj dobitak od dana plus dolare predviđene za kasino. Moj gušt je bio plaćen.
Osim druženja u kockarnicama, druženje na ulicama je također skroz normalno. Nema nekih grčeva ili straha od upoznavanja ljudi, razgovori bi se događali iz ničega i ljudi bi se ostajali družiti. Vjerojatno je u prilog tomu išla i činjenica da je u Nevadi dopušteno piti alkohol na ulicama pa je to ljude činilo opuštenijima. Osim toga, neonska svijetla takvog grada sve čine drugačijim pa se i ljudi drugačije ponašaju, nego kako bi možda inače.
Osim kasina, bio sam i u nekim manjim noćnim klubovima, koji me nisu toliko impresionirali, jer klubova ima gdje god se dođe te na predstavi The Dream grupe La Reve. Predstava je uključivala sve, od vatrenih efekata, živih golubova, akrobacija, glume te same radnje. Iako su posjetitelji bili uglavnom 60+ ili obitelji s djecom 12- i po dolasku sam radi toga bio malo skeptičan, La Reve je priredio show i bio sam skroz zadovoljan po izlasku iz dvorane.
Osim svih zabavnih stvari i ljepota koje Las Vegas pruža, postoje i prirodne ljepote u blizini koje se isplati vidjeti jednom kad se dođe u Nevadu. Grand Canyon je svakako jedna od tih (o njemu nešto više drugi puta). Tu je još i državni park Valley of Fire (Dolina vatre) te, iako nije prirodna, Hooverova brana.
Prije posjeta nekoj od navedenih lokacija, potrudite se da noć prije nije predivlja te da se svi nađete na vrijeme prije nego krenete doma iz izlaska. Čekanje jednog prijatelja do 4 popodne, a da nemate pojma gdje je ni što mu se događa, nije nimalno zabavno. A vjerujem da mu je i izlet u dolinu vatre bio vatren, u najmanju ruku, što je po meni, skroz u redu pokora.
Kao što San Francisco nudi Golden Gate Bridge, Pariz Eiffelov toranj ili New York Kip slobode, tako Vegas nudi zabavu. Može se zabaviti i u ostalim gradovima, da se razumijemo, ali Vegasu je to zaštitni znak. Ne mogu reći za druge, ali meni je bilo dovoljno jednom vidjeti Golden Gate, Eiffelov toranj ili Kip slobode. U Vegas bih se mogao, radi onoga što nudi, vraćati svake godine i svake godine bi iskustvo bilo potpuno drugačije.
bigpu 